O japanskim automobilima do sada su sanjali uglavnom ljubitelji pouzdanih porodičnih limuzina, kojima je ispred svega bila funkcionalnost, pa tek onda sentimentalna strana priče o automobilima. Zagriženi oktanski ovisnici uglavnom su trošili uzdahe na italijanske, britanske, njemačke, američke i ostale superautomobile ili raritetne limuzine, od čijih pojava, ali i imena, zastaje dah. Izuzetak bi napravila tek pokoja Honda, Toyota ili Nissan sportskog predznaka i filigranske izvedbe, ali se Japanci nikada nisu mogli probiti u sam vrh klase „nedodirljivih“ automobila. Nisu mogli sve donedavno.

Led je razbio Nissan GT-R, čija je perfektna izvedba u brige bacila mnogobrojne evropske manofakture, a posebno Porsche, kojem su Japanci otvoreno bacili rukavicu u lice... Najnoviji adut, koji su dalekoistočnjaci izvukli iz rukava dolazi sa Toyotinim potpisom, tačnije Lexusovim. Riječ je o ekskluzivnom dvosjedu neobičnog dizajna i imena LF-A, u kojem kuca Yamahin V10 motor. Bogato iskustvo stečeno u Formuli 1 Toyota je odlučila podijeliti sa svojim vjernim obožavaocima u vidu superautomobila limitiranog u seriji od samo 500 primjeraka.

Da je riječ o istinskom automobilskom biseru, najbolje govori podatak da je Toyota na razvoju ovog modela, koji će se prodavati pod značkom njenog luksuznog podbrenda Lexusa, uložila punih devet godina. U tom periodu sprovedena su opsežna testiranja, u okviru kojih su konsultovani najiskusniji inženjeri Toyotinog F1 tima i profesionalni F1 vozači, da bi dali doprinos u razvoju najboljeg sistema vješanja, aerodinamike i elektronske kontrole. O ukusima se ne raspravlja, ali je očigledno da Japanci dizajnu ne poklanjaju više pažnje nego što zaslužuje. Oblik LF-A ne umire u ljepoti, automobil je agresivan, napadan i veoma originalan, ali prije svega podređen funkcionalnosti, odnosno materijalima od kojih je napravljen. Više od 65% karoserije LF-A napravljeno je ultračvrstog i laganog kevlara, koji podvozje rasterećuje za nevjerovatnih 200 kg, u odnosu na evropsku konkurenciju poput Lamborghinija Murcielaga i Ferrarija 599 GTB Fiorano. Manja težina spustila je težište i omogućila gotovo idealan odnos masa između osovina (48:52).

Vrhunska tehnološka potkovanost LF-A ogleda se i u mnogim drugim F1 detaljima, a prvenstveno u supersnažnim kočnicama sa keramičkim diskovima osnaženim karbonom, ali i gumama dimenzija 265/35 naprijed i 305/30 pozadi. Ovako obuven LF-A već na papiru obećava mnogo. U obuzdavanju vozačkih strasti udruženi su elektronika i zadnji spojler, koji izranja iz ležišta na brzini iznad 80 km/h.

Za kraj priče ostavljen je osvrt na najveći adut LF-A, na njegov V10 motor, koji potpisuje japanska Yamaha. Atmosferski benzinac pravi je raritet, jer iz 4.8-litara bez pomoći turba, karakterističnog za konkurenciju, na zadnju osovinu isporučuje 560 KS i 480 Nm obrtnog momenta. To je čak 117 KS po litri zapremine, a ujedno i najbolji omjer u klasi. Zahvaljujući dvostrukoj VVT-i tehnologiji 90 odsto momenta dostupno je u rasponu od 3.700 do 9.000 okretaja, što znači da je LF-A spreman kao „zapeta puška“ da odgovori na svaki pritisak papučice gasa. Velike mogućnosti dokazuju se i kroz ubrzanje od 0 do 100 km/h, za koje je LF-A potrebno 3,7 sekundi, dok je maksimalna brzina od 325 km/h dovoljna da ovaj automobil dobije epitet najbržeg Lexusa svih vremena. Enormna snaga na zadnje točkove se prenosi putem šestostepenog automatskog mjenjača sa čak sedam različitih načina rada, koji nudi za ovu klasu standardnu mogućnošću ručnog „šaltanja“ pomoću ručica na upravljaču. Za ravnomjeran prenos snage zadužena je elektronika u sprezi sa Torsen diferencijalom, koji balansiranjem pogonskog potencijala održava ravnotežu automobila u granicama fizike.

Za razliku od Nissana GT-R, koji je moguće kupiti za 150.000 KM, te ga zbog toga ne svrstavaju u konkurenciju Ferrariju, Aston Martinu, Lamborghiniju i društvu Lexus LF-A predstavlja pravu skupocjenu igračku, za koju treba izdvojiti 350.000 eura. Japanci su tako nakon devet godina razvoja napokon dočekali svoj prvi superautomobil, koji bi vremenom, kada izgradi imidž, mogao postati san i opsesija bjelosvjetskih kolekcionara, ali i običnih smrtnika.