U jednom od prethodnik tekstova osvrnuli smo se  na bezbjednosnu situaciju na bh. putevima i konstatovali da je u nešto više od pola godine u saobraćajnim nesrećama živote izgubio 191 učesnik u saobraćaju, u ovom tekstu ćemo se pozabaviti njihovom posljedicama.

Saobraćajne nezgode su za sve učesnike traumatični događaji, koji iza sebe ostavljaju mnoge posljedice. Neke od njih su vidljive i najčešće su fizičke prirode, a neke su opet duboko sakrivene u čovjekovoj podsvijesti i tretiraju se kao psihički problemi. Upravo te druge predstavljaju najveći problem sa kojim se suočavaju učesnici saobraćajnih nezgoda, ali i očevici.- Saobraćajna nesreća pored materijalne štete primarno ostavlja fizičke i psihičke posljedice na pojedinca, na njegovu radnu sredinu, na porodično i socijalno okruženje. Pri tome veći rizik za razvoj psihičkih posljedica ima percipirana prijetnja fizičkom integritetu i životu, više nego sama priroda saobraćajne nesreće - objasnila je diplomirani psiholog Irma Džambo.

Mentalno zdravlje

Posljedice koje saobraćajne nezgode imaju na mentalno zdravlje učesnika, ali i posmatrača, nisu iste jačine, već se javljaju u različitom obliku i intenzitetu.
- Posljedice mogu biti akutne reakcije na stres, znači nešto što je i očekivano kada se desi neko takvo traumatično iskustvo, do posttraumatske stesne situacije, što ima određeno produženo djelovanje i može da dovede do trajnijih promjena u psihičkom funkcionisanju osobe - objasnila je diplomirani psiholog Tatjana Gojić.

O saobraćajnim nezgodama može se pričati u nedogled, o statistikama, o materijalnoj šteti, o povrijeđenim, o smrtno stradalim, a sve su one specifične i razlikuju se od slučaja do slučaja. Svaka od njih nosi sa sobom posljedice, kako za pojedinca tako i za zajednicu.
Ljudski mozak sposoban je da mnoge stvari obradi i spakuje u neke skrivene i nedostupne pretince. Nekima će sjećanja na taj događaj navirati kad ostanu sami u četiri zida svoje sobe, neki će se možda buditi iz košmarnih snova, dodirujući dijelove tijela, da bi se uvjerili da li je sve u redu, a neki će sasvim normalno nastaviti sa životom, ići na posao, voziti se automobilom, jednostavno nastaviti tamo gdje su stali. Ipak, sve to zavisi od osobe do osobe, neki simptomi se ne smiju ignorisati, jer upućuju na postojanje posljedica traume, koja ukoliko se ne riješi na vrijeme, može kasnije da predstavlja ozbiljan problem.
- Oporavak u velikoj mjeri zavisi od senzibiliteta osobe koja je doživjela šok. Neka osoba će se sa tim najnormalnije izboriti, tu prvenstveno mislim na zdravorazumsko poimanje situacije koja je prethodila nesreći. Ako je njihova krivica za saobraćajnu nesreću isključena, većina osoba može da se pomiri sa posljedicama. S druge strane ima ljudi koju tu situaciju nikako ne mogu da zaborave i koji u sebi jednostavno ne mogu da potisnu osjećaj krivice - smatra Tatjana Gojić.

Stereotipi o liječenju

Većina ljudi još uvijek ima stereotipna razmišljanja kada je riječ o posjeti psihologu i to predstavlja veliki problem, kako za osobe koje su doživjele stres tako i za same psihologe, kojima unesrećeni dolaze tek kada je bolest u poodmakloj fazi.
- Krizno stanje razvija se nakon saobraćajne nesreće, koja je obično iznenadna i neočekivana. To krizno stanje se ogleda u gubitku kontrole, zatim dolazi do misaone dezorganizacije, takva osoba počinje da zaboravlja i iskrivljeno opaža okolinu - objasnila je Irma Džambo.

Način na koji ljudi doživljavaju stres razlikuje se od osobe do osobe, što dodatno komplikuje dijagnosticiranje bolesti. Mnogi ljudi okolini ne daju do znanja da su potreseni nekim nesretnim događajem, ali ih on razjeda i okupira im misli.
- U takvim situacijama sve zavisi od takozvane premorbidne ličnosti, odnosno koliko je neka osoba psihički stabilna, kako za ovaj tako i za sve ostale stresove u životu. Činjenica je da ljudi uopšte na potpuno različit način doživljavaju različite stresove, a samim tim i posljedice takvih stresova se različito manifestuju. Najopasnije su situacije kada stres trajno naruši zdravlje neke osobe, zbog toga je takve pojave veoma važno prepoznati u startu i na vrijeme pristupiti njihovom liječenju - tvrdi Tatjana Gojić.
Dakle, iako su reakcije različite i iako svi neće razviti iste simptome i isto psihički odreagovati, postoje emocionalne, tjelesne i misaone reakcije, koje su zajedničke za većinu pojedinaca.

Svjedok nesreće

Da bismo vidjeli kako izgleda život nakon jednog takvog iskustva, razgovarali smo sa učesnikom teške saobraćajne nesreće u kojoj je jedno lice smrtno stradalo.
- Doživio sam tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je jedna mlađa osoba iz vozila koje je udarilo u moje smrtno stradala. Čitava situacija od koje su prošle dvije godine i danas mi izgleda strašno. Svaka pomisao na činjenicu da je u toj situaciji život izgubila jedna mlada osoba užasno me ražalosti - kaže Dražen Žigić, učesnik u saobraćajnoj nesreći.
Naš sagovornik kaže da se detalja događaja ne sjeća, izuzev svjetala iz suprotnog pravca i škripe guma po asfaltu. Iz razgovora sa doktorima i psiholozima saznao je da je to vjerovatno vid odbrane njegovog mozga od užasnog događaja koji mu se dogodio.
- Ni dvije godine nakon udesa sjećanje na taj događaj mi se nije vratilo. U mojoj memoriji danas su samo tek neki dijelovi i trenuci koji su se desili neposredno prije udesa. Nikada do sada nisam sanjao tu situaciju, niti sam imao bilo kakve noćne more, ali sam u periodu dva, do tri mjeseca nakon udesa tokom noći povremeno imao osjećaj da se sve okreće oko mene i da ja propadam, iako sam sve vrijeme ležao na krevetu. U razgovoru sa doktorima došao sam do saznanja da je i to jedan od načina na koji se moj organizam branio od „uznemirujućih“ sjećanja - objasnio je Dražen Žigić.
Ljudi iz njegove blizine, roditelji i prijatelji, koji su kroz čitav proces oporavka bili uz njega, zaključili su da se od saobraćajne nesreće psihički počeo oporavljati tek nakon sedam, osam mjeseci, kada su se povratili njegov vedar duh i volja za životom.

Uspješan oporavak

Dražen Žigić spada u grupu pozitivnih primjera, odnosno osoba koje su učestvovale u saobraćajnoj nezgodi i koje su zdravorazumski i uz pomoć psihologa uspjele da se pomire sa onim što im se desilo.
- Kada slušate vijesti o saobraćajnim nesrećama razmišljate da vam se takvo nešto nikada ne može desiti, odnosno da se to dešava samo onima koji piju i voze brzo. Ja lično nikada ne vozim brzo niti sjedam u automobil sa takvim ljudima, nikada nisam napravio saobraćajni prekršaj, niti sam kada kažnjen, ali sam učestvovao u saobraćajnoj nesreći. Nikad se ne zna ko je sa druge strane i ko vam dolazi u susret. Danas izbjegavam vožnju, a i kada se moram da vozim, radije idem danju nego noću, jer se saobraćajna nesreća u kojoj sam učestvovao desila noću - zaključio je Dražen Žigić.

Svako, dakle, vodi svoje bitke na načine na koje najbolje umije. Ponovićemo, sve zavisi od osobe do osobe. Traumu uzrokovanu saobraćajnom nezgodom, kao ni bilo koju drugu, ne treba ignorisati. Ne dopustite sebi da ignorišete problem i ukoliko ste učestvovali u saobraćajnoj nesreći ili bili posmatrač, obratite se za pomoć. Niko vas neće osuditi, jer saobraćajna nesreća zaista jeste užasno i traumatično iskustvo, koje vas može podmuklo izjedati iznutra, ako joj to dopustite.