Fabrika Dacie je smještena  u mjestu Mioveni, nedaleko od Pitestia i nekih 140 km od Bukurešta. Na površini od 290 hektara brojne su zgrade u kojima su smješteni pogoni, skladišta i testni centri, a ostala površina su parkinzi koji su za vrijeme naše posjete bili poprilično popunjeni. Zanimljivo je da smo unutar kompleksa, nedaleko od saobraćajnog znaka ograničenja brzine od 40 km/h, vidjeli i radar-kameru, kakve viđamo svakodnevno na ulicama.

Prilikom nešto dužeg čekanja do ulaska u postrojenje, pogledom smo ispraćali brojne kamione koji su iz kruga fabrike izvozili modele Duster, Logan, Sandero... Više od 90% tih automobila, svoje će vlasnike naći izvan Rumunije, ponajprije u Francuskoj u koju je izvezeno 110.000 modela prošle godine, a potom u Njemačkoj (izvoz prošle godine 45.000), Španiju, Italiju i Tursku.

Da je Dacia brend sa konstantnom uzlaznom putanjom potvrđuje podatak da su 2000. godine prodali nešto više od 50.000 automobila, a u prethodnoj čak 348.279. Sa novim modelima naredne godine taj broj će, uvjereni smo, biti i veći. Prethodnih deset godine, od kada je Dacia postala dio Renaut grupacije, pitali smo se zašto se Francuzi toliko vežu za Rumuniju, kao da su preuzeli neku vrstu obaveze na sebe. No, odgovor na pitanje se krije u podatku da bi svaki model Dacie, proizveden na bilo kojem drugom mjestu, osim u Rumuniji, bio skuplji za oko 2000 eura. Stoga je proizvodnja „ostala“ u Rumuniji i sada je Dacia najpoznatiji brend te zemlje sa učešćem od 2,7 % GDP-a.

Duster No Limit Prije posjete postrojenjima fabrike imali smo priliku vidjeti izloženi Dacia Duster No Limit, sa kojim je Jean Phillipe Dayaraut učestvovao na Trophee Andros seriji utrka na ledu, zatim na reliju Aicha des Gazelles i utrci Pikes Peak International Hill Climb. Bilo je zadovoljstvo makar i stajati ispred automobila, koji razvija 850 KS sa 3.8 litarskim V6 benzincem iz Nissanovog GT-R. Automobil je razvijen kao inačica „običnog“ Dustera koji je predstavljen prošle godine kao 6. Dacia model i širom svijeta već sada prodat u više od 200 000 primjeraka.

Prije nego smo ušli u srce fabrike, postrojenja među radnike, domaćini su nam dali zaštitnu opremu, kao mjeru sigurnosti. Među opremom su se našle i staklene naočale koje su se činile besmislenim i nepotrebnim, ali kada smo ušli u dio gdje se prave karoserije varnice su  „iskakale“ sa svih strana, pa je sve dobilo smisao. Mnogo buke, klepetanja, uzvika i brzih pokreta užurbanih radnika, glavna su karakteristika ovog dijela u kojem se nismo dugo zadržali. Drugi pogon u koji smo ušli, bio je zanimljiviji. Naime, u sebi je krio mjesto gdje se prvi put na modelima Dacie palio motor.

Proces u ovom dijelu ide na dvije uporedne trake, na kojima su se izmješali Dusteri i Logani (uglavnom, kako smo primjetili). Sve se dešava brzo i veliki dio radnji obavalja čovjek, odnosno u ovoj fabrici žene. Više od 30% uposlenika od 15 hiljada koliko ih radi ovdje su žene! I to lijepe, mlade, zgodne Rumunke prave automobile, a neke od njih smo vidjeli kako čak vare karoserije  mašinom koja djeluje dosta masivno i teško.  Na svakih nekoliko metara automobili su dobijali neki novi dio i bližili se kraju proizvodne trake.

Dacia Fabrika u brojevima
290 ha površina kompleksa
15.250 zaposlenih
341.408 proizvedenih automobila u 2010.
247.761 proizvedenih agregata u 2010.
560.342 proizvedena mjenjača u 2010.
837.036 m3 dijelova isporučeno u 2010
5 miliona sati treninga zaposlenih u periodu 2000-2010

Posebno zanimljivo je bilo gledati, kako jedan Logan postaje pravi automobil, na djelu gdje se spajaju karoserija sa podvozjem, mjenjačem i agregatom. Nakon toga montiraju se gume i vrata sa još nekim sitnim detaljima i ubrzo se začuo prvi zvuk motora. Prilično čudan zvuk, jer nije ličio na uobičajen, ali rekli su nam tako je prvi put. Nakon toga, automobili idu u proces kontrole i prve testne vožnje, a mi smo kratku, ali upečatljivu i impresivnu posjetu pogonu morali završiti, jer smo zajedno sa kolegama iz drugih zemalja u pojedinim momentima vjerovatno i ometali proces proizvodnje.