Naime, osnovna ideja vodilja bila je da se na putu stvori formacija sličnu vozu, odnosno lokomotivi sa vagonima, gdje bi prvo vozilo u koloni imalo ulogu vodećeg ili lokomotive, a ostala bi ga pratila, slično vagonima. Tako se došlo do projekta...

SARTRE, koji bi trebalo da predstavlja put ka ovom rješenju i njegovom uvođenju u praksu, odnosno na puteve. SARTRE (Safe Road Trains for the Environment - putni vozovi sigurni po okolinu) je projekat koji za krajnji cilj ima razvoj i testiranje tehnologije za automobile koji trebaju samostalno voziti u kolonama na autoputu. Prva praktična demonstracija već je izvedena, a jedini proizvođač automobila koji je uključen u projekat je naravno Volvo. Prvi “vozić” bio je sastavljen od vodećeg kamiona na čelu kolone i tri automobila, koja su ga pratila i kretala se potpuno samostalno, bez ikakvog uticaja vozača i putnika, sa međusobnim razmakom od šest metara.

Cilj ovog projekta je da se do jeseni 2012. godine, prema tvrdnji tehničkog projekt-menadžera Volvo Cars korporacije gospodina Erika Coelingha, potpuno razvije ovaj sistem, pri čemu bi se formirala kolona od četiri vozila koja bi se kretala na sigurnom rastojanju pri brzini vodećeg vozila od 90 km/h. Projekat SARTRE ujedinjuje sedam evropskih partnera, čiji je glavni cilj primjenjivost samog programa u svakodnevnom saobraćaju na autoputevima. Značajnu ulogu u ovom projektu čini i studija koja je trebalo da donese saznanja koje se infrastrukturne izmjene moraju izvršiti da bi “vozovi” postali stvarnost. Jedan od “alata” za izradu studije su i brojni dijalozi i diskusije raznih tehničkih eksperata, političara, zakonodavaca i ljudi sa iskustvom u istraživanju sigurnosti na putevima. Ovi dijalozi će obuhvatiti prijedloge zakonskih regulativa, isplativosti, kao i mišljenje glavnih aktera odnosno vozača, pri čemu se moraju uskladiti brojne nacionalne terminologije i sami zakoni.

Različite aktivnosti kojima se mogu baviti svi vozači, naravno osim vodećeg u koloni, su jedna od očiglednijih koristi uvođenja SARTRE sistema. Pod pretpostavkom da vodećim vozilom upravlja iskusan i pouzdan vozač (uz to i detaljno upoznat sa rutom kretanja), ostali vozači u koloni mogu se baviti drugim aktivnostima (pročitati novine, nešto “prezalogajiti” ili prosto uživati u okolini kojom prolaze), jer nisu aktivni učesnici u upravljanju automobilom. Vodeće vozilo može biti taxi, autobus ili kamion. Svako pojedinačno vozilo u konvoju mjeri rastojanje, brzinu i prati pravac kretanja, automatski ga podešavajući sa vodećim vozilom. Ukoliko vozač želi da napusti “voz”, preuzima kontrolu automobilom i isključuje se, a sljedeći automobil u koloni zauzima njegovo mjesto na potrebnom rastojanju, naravno automatski bez “uplitanja” svog vozača. Ovakvi “vozovi” umnogome bi povećali bezbjednost saobraćaja i smanjenje štetnih uticaja na okolinu, sve zahvaljujući nižoj potrošnji goriva, jer se kolona kreće ravnomjerno (bez ubrzavanja i usporavanja). Niža potrošnja postiže se kretanjem vozila u “voziću” sa minimalnim rastojanjem, što za posljedicu ima znatno manje otpore vazduha pratećih vozila. Ovakav način kretanja autoputevima donio bi uštedu i do 20 posto, dok bi i sam kapacitet saobraćajnica bio racionalnije iskorišten.

SARTRE  “avantura” je projekat koji u jednom dijelu finansira i sama Evropska komisija, a vodeću ulogu u projektu ima kompanija Ricardo UK Ltd, koja usko sarađuje sa još šest partnera: Idiada, Robotiker-Tecnalia of Spain, Institut für Kraftfahrwesen Aachen (IKA) of Germany, SP Tehnical Research Institute of Sweden, Volvo Car Corporation i Volvo Tehnology of Sweden. Svi učesnici SARTRE programa svoj glavni cilj (povećanje sigurnosti saobraćaja, smanjenje potrošnje i ugodnije i opuštenije putovanje) nastoje postići uz što manje izmjena na postojećoj saobraćajnoj infrastrukturi, u realnim uslovima i uz što veću zaštitu okoline (samim smanjenjem zagušenja saobraćaja). Projekat je krenuo 2009. godine sa predviđenim razvojnim “vijekom” od tri godine. Mogao bi i uspjeti, samo kada vozači shvate da je “glavni” onaj ispred i da moraju strpljivo voziti u koloni (što će, realno, kod nas teško ići). U suprotnom, “vlak” će i dalje ostati “u snijegu”, zameten vozačkom nedisciplinom i netolerantnošću.