U Volvovoj gami S80 predstavlja vrhunac limuzinske ponude, reprezentativni model koji je isključivo namijenjen klijenteli dubokog džepa. Najveći broj kupaca švedska limuzina pronalazi sa druge strane Atlantika, u Americi, gdje Volvo decenijama važi za jedan od najpoželjnijih evropskih automobila, dok se na domaćem kontinentu nalazi u sjenci njemačkog trolista, koji čine BMW 5, Mercedes E-klasa i Audi A6.  Ovakav status, koji bi Šveđani rado promijenili, ima i svojih dobrih strana, posebno na tržištima poput našeg, gdje su pomenute njemačke limuzine visoko kotirane na onim manje popularnim listama, koje kroje kradljivci automobila. Volvo S80 je tu negdje u sredini skale, što svakako nije beznačajan podatak, ako se zna da je početna cijena testnog modela veća od 80.000 KM. Dakle, švedska krstarica nije samo sigurna investicija kada je riječ o mogućnosti njene krađe, nego i po pitanju sigurnosti putnika. Iako se i konkurencija kiti sa po pet EURO Ncap zvjezdica, nemoguće se oteti utisku da najveći Volvo u poređenju sa njima djeluje mnogo robusnije.

Dizajn S80 odiše jednostavnošću. Trovolumenska karoserija ne pati od “modernih” izraza, ali nudi veoma privlačan spoj elegantnog i tradicionalnog Volvo oblika. Velike dimenzije vješto su prikrivene stepenastim bokovima i izuzetno lijepim zadnjim krajem. Premium utisak je tu, ali prostora za poboljšanje ima, posebno kada je riječ o izboru aluminijumskih naplataka ili guma testnog modela, koji je bio opremljen Michelinovim pneumaticima dimenzija 225/55R16. Ova kombinacija nije se dokazala ni u vizuelnom, a ni u dinamičkom pogledu, jer 1.647 kg težak automobil, koji na maksimumu može dostići 2.200 kg, pri većem opterećenju u krivinama pokazuje sklonost ka podupravljanju. Proširivanje putanje se lako kontroliše i ne ugrožava bezbjednost, ali ograničava dinamiku vožnje, iako su stvarne mogućnosti automobila daleko veće. Na ovaj detalj bi trebalo obratiti pažnju prilikom eventualne kupovine, jer se doplata za 17-inčne naplatke višestruko vraća kroz veći užitak u vožnji. A užitak je stvarno vrhunski, posebno na autoputu, kojim „osamdesetka” klizi poput admiralskog broda, rijetko kad izlazeći iz lijeve trake. Na dobrom putu dileme oko izbora pneumatika postaju prošlost, a vozača zadivljuje lakoća sa kojom se Volvova krstarica nosi sa izazovima otvorene ceste. U kombinaciji sa granitnom čvrstinom kojom zrači cijeli automobil, novi kilometri za upravljačem se dočekuju kao bujica vrhunskog užitka, kakav mogu ponuditi samo najbolje limuzine današnjice.

Riječju premium treba započeti i opisivanje enterijera. Na Internetu i press stranicama Volva svakodnevno se objavljuju rezultati brojnih testiranja, koje Šveđani provode na automobilima s ciljem zadovoljavanja najprofinjenijih potreba njihovih kupaca. Ipak, malo je poznato da u Volvu imaju poseban odjel, koji kontroliše miris novog automobila, ispituje reakcije koje kod vozača proizvode različiti zvukovi poput zatvaranja vrata ili prtljažnika, te dodir sa određenim površinama. Sve to možete osjetiti u stvarnosti na svakom Volvo modelu. Naime, dovoljno je sjesti u S80, zatvoriti oči na trenutak, i redom se osloniti na sluh, miris, dodir. Trenutak kasnije postaje vam jasno da se iza naoko jednostavnog enterijera kriju stotine sati truda i rada, a da je rezultat svega jedinstven, premium ugođaj, kakav može ponuditi samo Volvo.

Ukusi su različiti i ne treba ih mijenjati. Oni kojima se Volvo dopada brzo će shvatiti da je prednost centralno pozicioniranih prekidača u jednostvanosti njihovog korištenja i lakom uočavanju, dok će se drugima njihov raspored učiniti zbijenim, nepreglednim, a ponekad i nepraktičnim. Bilo kako bilo, njihova funkcionalnost se ne može dovesti u pitanje, jer svi sistemi poput dvozonske klimatizacije, grijača sjedišta i radio/CD sistema u Volvu svoj posao obavljaju bez zamjerke. U unutrašnjosti ne nedostaje ni luksuznih dodataka poput aluminijumskih umetaka i kožom presvučenih sjedišta, čije se podešavanje obavlja ručnim putem. Električno podešavanje dostupno je serijski tek u dva najbogatija paketa opreme Summum i Executive. Mekanom gumiranom plastikom obložena je većina dijelova enterijera, na kojem se nalaze funkcionalni uređaji, dok je podnica presvučena debelim tepihom, pa se vozač i putnici osjećaju kao u udobnom krevetu, dobro ušuškano i sigurno.

Ono po čemu nam je testirani model bio zanimljiv je i njegova motorizacija. Dobro poznati Volvov petocilindarski agregat 2.4-litarski, koji porijeklo vodi od Audijevog „petaka” s početka devedesetih, a koji smo imali priliku isprobati u modelima V50 i S80, dobio je konkurenta u manjem i jeftinijem dvolitarskom Fordovom agregatu. Iako smo očekivali da će se 27 KS i cilindar manje osjetiti u vožnji, prijatno smo se iznenadili. Fordova mašina pokazala se veoma žilavom, štaviše pristojnom motorizacijom, koja rijetko kada pokazuje da su joj „osamdesetkinih” tonu i 700 kg težak teret. Preticanja su brza i sigurna, a bez daha kod angažovanije vožnje može ostati jedino vozač, koji tada ima nešto više posla sa šestostepenim manuelnim mjenjačem. Očekivano, S80 sa većim motorom bolje ubrzava (2.4D 9,5 s – 2.0D-10,7), a ima i veći brzinski špic od maksimalnih 220 km/h ( 2.0D – 200 Km/h).

Tajna nevelikih razlika u odnosu na petocilindraš je i u obrtnom momentu od 320 Nm, samo 20 Nm manjem od onog koji razvija veći agregat. Tablica sa tehničkim podacima otkriva i da Fordov motor svoj obrtni „špic” postiže na manjim vrijednostima, već pri 2.000/min (2.4-litarski petak 340 Nm razvija pri 2.750/min), što rezultira boljom startnošću, ali i umjerenijom potrošnjom. Osim manje cijene prednost manjeg dizelaša je i prosječna potrošnja. Mada na testu nismo ostvarili 5,7 l koliko obećava proizvođač, treba istaći da je prosjek od 8,1 litara, za premium limuzinu sa konstantno upaljenim klima-uređajem više nego dobar rezultat. Za one koji prvenstveno gledaju štedljivost biće interesantno da putni kompjuter na otvorenom pri brzini od 90 km/h pokazuje prosjek od 5,9 litara, ali se teško oteti utisku da S80 nije namijenjen za takve.