Lotus Omega ili kako su je u Britaniji zvali Lotus Carlton, debitovala je 1990. godine. Sa njom je koncern GM jednostavno htio demonstrirati silu, pokazavši konkurenciji kako se na platformi klasičnog serijskog automobila može razviti jedan od tada najbržih automobila na svijetu. Ovaj zadatak im je pošao za rukom, tako što je karoserija sa gotovo neizmijenjenim interijerom dopremljena u Lotus, gdje je bio ugrađivan i za današnje pojmove pravi monstrum od motora. Radilo se o linijskom šestocilindrašu zapremine 3.6 litara, koji je pomoću dva Garett T25 turbo punjača pri samo 5200 o/min, na zadnju osovinu isporučivao ni manje ni više nego cijelih 377 KS. O kakvom motoru se radilo, najbolje govori i podatak o obrtnom momentu, koji je iznosio čak 568 Nm i bio raspoloživ pri relativno niskih 4200 o/min. U prevodu to znači da je Lotus Omega imala snage u svakom trenutku, tako da je vozač trebao biti i više nego vješt da pomoću ZF-ovog šestostepenog ručnog mjenjača uspije svu ovu moć prenijeti na podlogu.

Lotus Omega, osim karoserije i minimalno izmijenjenog interijera, imala je malo dodirnih tačaka sa svojom neuglednom običnom sestrom, a najveće promjene bile su optički nevidljive. Znatno čvršće ogibljenje, te specijalni 17-colni točkovi sa pneumaticima širine 235 na prednjoj i 275 mm na zadnjoj osovini samo su osnovni detalji izmjena, koji su se jednostavno morali dodati da bi Lotus Omega bila prije svega siguran automobil. Interijer nije mnogo mijenjan, a osim kožnih presvlaka sjedišta najupečatljiviji detalj bio je pokazivač brzine izgraviran sve do tada magične brojke od 300 km/h. Naravno, on tu i nije stavljen samo radi šminke, jer ova limuzina je po fabričkim podacima 100 km/h hvatala za samo 5 sekundi, a zatim bi se uz nezaboravan urlik obrušila do maksimalne brzine od čak 285 km/h, koja se na skali očitavala kao 300 km/h. 

I za današnje pojmove ovi rezultati su vrijedni svake hvale, pogotovo uzmemo li u obzir da je Lotus Omega bila krcata luksuznom opremom, te da joj je masa prelazila 1,6 tona. Koncern GM 1990. godine se nadao da će uspjeti izraditi planiranih 1.100 primjeraka, međutim zbog tadašnje recesije do 1992. sa traka je sišlo samo 950 komada, tačnije 320 Carltona i 630 Omega. Proizvodnja je zaustavljena u decembru 1992. godine, kada je ovaj tada 48.000 britanskih funti vrijedan dragulj otišao u vječnu legendu. Ono što je najvažnije je činjenica da ih je do danas znatan broj preživio, te da se za relativno povoljnu svotu novca mogu naći izvanredno očuvani primjerci, koji će biti sve vredniji u svijetu kolekcionara.