U obilju automobilskih noviteta zadnih desetak godina veoma je teško pronaći svoje mjesto. Lideri autoindustrije neprestano stvaraju nove modele i osmišljaju linije automobila kojima bi se zadovoljila očekivanja i težnje pomalo razmaženih kupaca. U okrutnom moru zahtjeva Insignia se snašla kao iskusna riba i od kada se pojavila 2008. godine, kao potpuno novi model iz Opel/Vauxhall porodice, okarakterisana je kao pouzdan, praktičan i poželjan model. Tome u prilog ide podatak da je do avgusta 2011. godine prodata u preko 400.000 primjeraka, a da je dvije godine ranije odnijela titulu automobila godine. Nasljednikom Vectre i Signuma, Mark Adams i društvo pokazali su da Opel ima potencijala za više i bolje, a devet godina kasnije istu priču ponavljaju i sa drugom generacijom Insignije.

Insignia B, kako je popularno zovu, primijetno se razlikuje od prethodnika i opravdava prefiks „potpuno nova”. Za razliku od prve, bazirane na Insignia Conceptu iz 2003. godine, druga je u svom dizajnu ostavila dovoljno prostora za linije viđene na Opel Monza Conceptu iz 2013. godine. Nova General Motorsova Epsilon II platforma omogućila je elegantnoj gospođi da izađe iz segmenta kompaktnih limuzina i pridruži se većoj klasi. Dužinom od 4.897 mm, čak 3,5 cm je duža od Volkswagenovog Arteona, a samo dvadesetak milimetara kraća od Mercedesove E klase. U odnosu na prethodnu generaciju međuosovinski razmak povećan je sa 2.737 na 2.829 milimetara što se osjetno primijeti u kabini, pa se čak i košarkaški visoki putnici mogu opustiti na zadnjoj klupi.
Razlog više za opuštanje pružaju ergonomski dizajnirana elegantna sjedišta sa AGR potpisom. Nakon našeg testiranja reći ćemo da su tvrđa nego što smo očekivali, mada bi tvrdoća mogla biti i manifest velikih, čak 20'' aluminijumskih točkova koji dolaze u bogatom Dynamic paketu opreme. Zadnja klupa je ravna i dovoljno široka, toliko da se bez problema na njoj može  čak i prileći za slučaj dugih putovanja. Prednja su nešto bliža podu pa bi niži putnici trebali posegnuti za elektronskim prekidačima kako bi povećali preglednost puta ispred sebe. Ako Insigniju dijele sa drugim putnicima, omogućena im je i memorija položaja sjedišta pa neće biti gubljenja vremena na podešavanje položaja sjedenja.

Ostatak unutrašnjosti je elegantan i komotan. Nema tu novih digitalnih elemenata poput velikih virtuelnih displeja i takav potez tradicionalisti će visoko ocijeniti. Ono što je interesantno je da se na kontrolnoj ploči nalazi kombinacije „old school” mjernih instrumenata i kolorizovanog ekran pokazivača brzine. Svoje mjesto na ploči našli su i neuobičajeni instrumenti za temperaturu ulja i voltmetar. Na centralnoj konzoli preovladava „touch” ekran sa novim Opel Connect sistemom, koji pruža navigaciju u realnom vremenu uz upozorenja na stanje na putu ispred. Bez obzira što se ispred vozača mogu primijetiti i neki suvišni elementi, ipak je sve pregledno i usmjereno na sigurnu vožnju, a „head up” displej praktično tjera vozača da ne skreće pogled sa puta. Time su Opelovi stručnjaci posebnu pažnju skrenuli na povećanu sigurnost jer  vještačka inteligencija teško može zamijeniti ljudsku pretpostavku, iako je u mnogome može povećati. U tu svrhu radi cijeli arsenal ultrasoničnih senzora i nadzorne kamere koje u svakom momentu opominju na aktivna ograničenja brzine, na blizinu vozila ispred, a u slučaju predviđene kolizije prvo zvučno upozoravaju, a zatim samostalno uzimaju stvar u svoje ruke.

Moderno dizajnirana, bogato opremljena i snažno motorizovana Opelova limuzina na bh. tržištu je dostupna po cijeni od 47.722 KM koliko treba izdvojiti za 2.0 CDTI model sa baznom opremom. Treći po redu Dynamic paket poput testnog startuje od 50.852 KM, dok je najskuplji model u dizelskoj gami pogonjem 2.0 CDTI bi-turbo dizelašem sa 210 KS i uparen sa osmostepenim automatikom i 4x4 pogonom. Za njega Opel traži 63.760 KM. Na drugoj strani je Insignia sa 1.6 CDTI motorom sa 110 KS koja košta 44.202 KM. Za testni model sa podugačkim spiskom dodatne opreme vrijedne čak 23.160 KM, na bh. tržištu treba izdvojiti 73.012 KM što je iznos, koji predstavlja izazov za Opelov imidž. Ako je suditi prema viđenom, njemački proizvođač u potpunosti ima razloga da bude ambiciozan do ovako visokog nivoa. 

Za pogon testne Insignije zadužen je dvolitarski dizelaš kakav se već mogao naći u starijim izdanjima Opela. Nakon posljednjeg „hirurškog zahvata” srce Opel Insignije  preko prednjih točkova na podlogu prenosi snagu od 125 kW, što je ekvivalent 170 KS. Obrtni momenat od 400 nm se često čini prevelikim pa bi se oni bez iskustva mogli susresti sa poskakivanjem vozila u prvom i drugom stepenu prenosa. Međutim, zahvaljujući tom omjeru snage i obrtnog momenta, bez obzira na ukupnu masu od oko 1.700 kg Insignia neprestano vuče i kazaljku brzine u šestom stepenu prenosa na oko 4.500 obrtaja, gdje magija prestaje, tjera do maksimalnih 238 km/h, koliko smo mi vozili u okruženju njemačkog autobahna. Ako je po snazi i brzini Insignia raskošna, kada je potrošnja u pitanju više je nego ekonomična. Bez obzira na konstantno forsiranje i čestu vožnju u „sport” režimu potrošnja nije prelazila 6,8 litara potrebnog dizela za 100 km. „Tour” režim vožnje obećava veću udobnost i manju osjetljivost na udarne rupe. Bez obzira kojim režimom vozili brzina preko 180 km/h, na kojoj prestaje rad adaptivnog tempomata, igra je sa sudbinom i osjetna su žestoka ljuljanja kabine i smanjena trakcija. Zbog toga rad inžinjera na vješanjuu baš i nije za gromoglasnog aplauza, ali treba imati u vidu i činjenicu da bi se našim cestama rijetko ko usudio toliko forsirati i automobil iz mnogo većih klasa.